Nedavno sam dozivio odbijanje ljubavi koja je najiskrenija i iz samog srca od osobe koju jako volim i cijenim. Na moje veliko iznenadjenje, ono sta sam osjetio nakon toga me jako iznenadilo. Nisam osjetio ljutnju, tugu ili neku drugu negativnu emociju. Osjetio sam neopisivi mir i spokojstvo.
Ovo se deslilo jer je moja ljubav data bez ikakvog ocekivanja da se vrati, da sam je jer jednostavno tako osjecam. Kada se takva ljubav daje ona postaje jos veca, a onaj ko daje takvu ljubav dobija jos vise ljubavi i postaje jos veca ljubav. Takvo davanje ljubavi koja je bila nagomilana u meni me oslobodila prostor da primim jos vise ljubavi.
Morao sam ovo podjeliti s vama jer je ovo nesto najljepse sta mi se deslio od kada sam poceo raditi na sebi.
I ne zaboravite prirodni zakon koji glasi:
ZA SVAKOG DAVAOCA MORA POSTOJATI PRIMALAC I ZA SVAKOG PRIMAOCA MORA POSTOJATI DAVALAC!
Слажем се. Мени се то исто десило. Потпуно. И исто сам мислила да ћу направити хаос од беса али сам осетила само то што си и ти написао. Осетила сам да би и после тог одбијања које је било веома ружно, да бих му могла дат само још више и више љубави никако бес.
Мислим да, су то те ситуације праве љубави. Без услова. Само срце ради ништа друго.
Sviđa mi seSviđa mi se